WIENWOCHE

Kustoska izjava

Živimo u dobu imperija. Unipolarne, multipolarne - i dalje su imperijalne. Moći se diversifikuju, ali infrastruktura kontrole preovladava. Od ropstva, prisilnog rada i ugovorne službe do privremenog rada, ilegaliziranih i pritvorenih ključnih radni*ca – odnos ostaje eksploatatorski. Vijekovima smo radil*e uzalud – sada radimo ni za šta. Naša okupirana energija održava carstva. Mi ih održavamo. Bez predaha. Nema života, nema slobode.

Biti na strani svijeta znači biti u savezu s vojnim-industrijskim kompleksom. Konačni cilj – odbrana neoliberalnog svjetskog poretka. Prijatelji*ce su ucenjen*e prisilnom slobodom da raspodjele teret naoružavanja. Oslobođenje se pretvorilo u oružje zastrašivanja, prisile i demagogije.

Kapital ponovo podriva strategije širokog fronta. Prijateljstvo je samo još jedan poslovni model — vremenski oročeno i nerazdvojivo od investicija i kamata. Pod uticajem promjenjivih tokova kapitala, bivš*e saveznic*e sukobljavaju se u carinskim ratovima. Utrka kapitala raspiruje rastuće neprijateljstvo među pobjednicima posljednjeg svjetskog rata, dok se zajedničko naslijeđe antifašizma selektivno briše. Ekstremna desnica preuzima agendu očuvanja liberalne demokratije navodno braneći slobode izražavanja. Obamrl*e smo od ravnodušnosti prema normalizovanoj i sistematizovanoj smrti i logici potlačivanja.

Sistemi se hrane iluzijom smrti ideologija, dok ekstremna desnica osjeća iskrivljenu privlačnost prema ljevici – nacionalist*kinje izgovaraju antiimperijalističke parole, ekstremna desnica uspješno nameće svoje zahtjeve i podriva ekonomske modele ljevice prisvajajući pristupe radikalnih alternativa i borbe protiv rasijalizovanog kapitalizma. Samoproturječna ljevica nalazi se na raskršću, uhvaćena između liberalizacije i nacionalizacije, dok je nužno povezivanje antifašističkih i dekolonijalnih vizija svijeta skrajnuto kao nezamisliva utopija.

U potrazi za radnom snagom i sirovinama, EU strateški utemeljuje zeleni kolonijalizam. Kao saučesnica u nijemoj represiji društvenih pokreta, komfor njenih građan*ki održava se logorima za deportaciju na periferiji Evrope. Duž granica imperija putevi su već dobro utabani. Slojevi istorijskih naslaga opstaju i bez upotrebe sile. Između samoviktimizacije i proklamovane neutralnosti, Austrija brižljivo njeguje ideju preventivne poslušnosti. Mentalitet potlačenih je zarazan i širi se poput gigantskog svinjskog korova. Naizgled nevino dočekani, leševi izranjaju iza pozlaćenih fasada. Iza monetarizirane imperijalne i (post)nacističke prošlosti, ispoljavaju se potom*kinje tlačitelj*ki koj*e nadziru pristup granicama. Globalna većina dijeli sadašnjost, zajedničke prošlosti koje su isprepletene, neadresirane prošlosti planetarne neutjehe koje neguju i hrane egalitarne orijentacije zasnovane na reparaciji onoga što je opljačkano i izvan rada i kapitala. Kratkoročne kolonijalne fantazije Dunavske monarhije o širenju ka Indijskom i Južnom Atlantiku i Mediteranu nisu se okončale aneksijom Bosne i Hercegovine, niti procesima unutrašnje kolonizacije. One i dalje opstaju u različitim oblicima slavljenog prisjećanja. Nije ni čudo što se držimo Principa!

Mi stojimo postojano kano klisurine
Pluća punih rudarske prašine i tkiva
prožetih česticama mikroplastike
Zalud prijeti ponor pakla –
zalud vatra groma

Zadrži dah, težak i odlučan, zakorači hrabro
izvan granica znanog
Samo nam svjetovi i zraci života ostaju,
da osvojimo budućnost što dah donosi

Jelena Micić

Araba Evelyn Johnston-Arthur