SEARCHING FOR A COLLECTIVE CULTURE OF GRIEVING A HOME

U vrijeme krize kapital se okreće građevinskom materijalu. Ovdje je sigurno, ovdje još može rasti: ulice, kuće, stanovi u potkrovlju – sve treba graditi iznova. Da bi se izgradilo (nešto novo), prvo treba uništiti ono što već postoji. A oni koji tamo žive i rade bivaju istjerani.

Pravo na primjereno stanovanje nije samo pravo na krov nad glavom. To je pravo na siguran prostor, prostor za povlačenje, prostor u kojem možete napuniti baterije za sljedeću borbu, prostor u kojem se možete okupiti bez straha. Kada izgubite svoj dom, ili svoje radno mjesto, ili mjesto gdje se susrećete s prijateljima, ili mjesto gdje se osjećate kao da ste dio društva, kada vaše strukturno i društveno okruženje prolazi kroz radikalne promjene, rezultat može biti duboka žalost. Kako izraziti tugu zbog srušene kuće, očišćene kolibe, odvezene kamp-kućice, izgubljenog stana zbog prisilne deložacije? Kako se opraštamo od naselja? Kako i gdje se sjećamo svog izgubljenog naselja? Imamo li rituale oplakivanja zgrade koja je morala ustupiti mjesto novoizgrađenoj kući?

Immo Grief je gradilište za rituale žaljenja. Zajedno ćemo izgraditi dom za naše ideje
i naša okupljanja, gledaćemo filmove, izlagati, čitati, jesti i razmišljati o gubitku. Za kratko vrijeme izgradićemo stub tuge za nekretnine.

GRADILIŠTE, IZLOŽBA, PUBLIKACIJA
Participating artists: Hamed Abboud, Bahar Aykan, Lisa Bolyos, Kirsten Borchert, Cäcilia Brown, Bisrat Kifle, Lisbeth Kovačič, Georg Lembergh, Joanna Pianka, Tomash Schoiswohl, Veronika Suschnig, Adriana Torres Topaga, Ruth Weismann, Flo Karl Berger